Nedeljnik je objavio tekst o problemu koji domaće ecommerce, hosting, SaaS i IT firme imaju kada pokušavaju da stranim kupcima omoguće kartično plaćanje u EUR ili USD.
U tekstu je, između ostalog, pomenut i DCX DOO iz Užica, nakon što smo se obratili Narodnoj banci Srbije radi formalnog mišljenja o tome da li domaće pravno lice može da naplaćuje digitalne usluge od nerezidenata u devizama putem platnih kartica.
Suština je jednostavna: NBS je potvrdila da zakonska prepreka ne postoji. Problem sada više nije pitanje zakona, već pitanje prakse banaka, payment procesora i spremnosti domaćeg platnog sistema da podrži realne potrebe izvoznika digitalnih usluga.
Zašto je ovo važno
Strani kupac koji očekuje cenu u EUR ili USD često odustaje kada mu se na završnom koraku naplate prikaže RSD. Za kupca iz Nemačke, SAD ili neke druge zemlje, to izgleda nepoznato, komplikovano i manje pouzdano.
Za domaće firme to znači nižu stopu konverzije, slabiju konkurentnost i pritisak da se poslovanje izmesti u zemlje u kojima su Stripe, PayPal, Paddle i slična rešenja dostupnija.
Ovo nije samo problem jednog trgovca. Ovo je pitanje digitalnog izvoza iz Srbije.
Presentment nije isto što i settlement
U javnoj raspravi se često mešaju dve stvari: valuta koju kupac vidi i autorizuje pri plaćanju, i valuta u kojoj se kasnije radi poravnanje između banaka i kartičnih sistema.
Kupcu može biti prikazana i naplaćena cena u EUR ili USD, dok se settlement prema domaćem trgovcu može izvršiti u RSD ili drugoj ugovorenoj valuti. To je standardna razlika između presentment i settlement valute.
Zato argument da se settlement u Srbiji vrši u dinarima ne znači automatski da strani kupac mora na hosted payment page-u da vidi dinare.
Šta očekujemo od banaka
Ne očekujemo da svaka banka preko noći uključi novu uslugu. Ali očekujemo jasan odgovor.
Ako zakonska prepreka ne postoji, banke treba da kažu da li je razlog za odbijanje:
- tehnički,
- procesorski,
- kartičarski,
- ugovorni,
- komercijalni,
- ili jednostavno poslovna odluka banke.
To je mnogo poštenije nego da se domaćim firmama godinama ostavlja utisak da je devizna kartična naplata za nerezidente zabranjena ili nemoguća.
Šta je sledeći korak
DCX će nastaviti da traži jasan odgovor od banaka, procesora i institucija koje učestvuju u platnom ekosistemu.
Ova tema nije samo pitanje naplate. Ovo je pitanje toga da li Srbija želi da domaće digitalne firme prodaju iz Srbije ili da ih sistem indirektno gura da otvaraju firme u inostranstvu.
Tekst Nedeljnika možete pročitati ovde:
Zašto stranci ne kupuju na srpskim sajtovima?
Prethodni background tekst DCX-a o ovoj temi nalazi se ovde:
Zašto ecommerce u Srbiji ne dozvoljava naplatu u EUR i USD?